Kako da "ofirate" osobu koja priča vic?

Kako da "ofirate" osobu koja priča vic?

Sve je to lijepo i krasno, pa ćete i Vi, svakako, mnogo puta zabaviti i sebe i društvo pričanjem nekih od viceva recimo iz naše baze... ali kako druge odvratiti od pričanja viceva, zlu ne trebalo? Kako obeshrabriti konkurente? E, pa - bar u tom pogledu nemate razloga za brigu!!! Jer u svijetu su već razrađeni efikasni metodi koje možete primjenjivati u nepoštednoj borbi za tržište viceva. Treba samo da ih dobro proučite, kako biste primjenili neki od tih zahvata čim bi neko u vašem prisustvu pokušao da plasira neke od originala sa naših stranica.

Uzmimo, primjera radi, vic o Dami čiji sinčić stalno pravi neugodne 'gafove'. I eto, toj dami treba da dođe na večeru neki fini gospodin koji ima ogroman, nabrekao, crven nos. Zato majka od ranog jutra bezbroj puta upozorava sina da ni slučajno ne pomene nos toga gospodina. Tokom večere, domaćica je sve vrijeme vrlo napeta i nespokojna, u strepnji da se njenom sinčiću ne otme neka riječ u vezi sa zabranjenom temom, ali se mali, izuzetno, ponaša kako se samo poželiti može. Pred kraj večere, već opuštena, domaćica se obraća gostu, servirajući mu kafu: -- Koliko kocki šećera želite da Vam stavim u nos?

PRVI SLUČAJ:

Vic vam je poznat! Ako je neko u društvu počeo da priča taj vic, a vi ga već znate - nemojte mu to reći. Time ionako ne biste postigli 'bogzna' šta, jer bi on, iako malčice zbunjen, samo brže-bolje pribjegao pričanju nekog drugog vica, pa ste opet na istom. Bolje ga neko vrijeme pustite da priča. A onda, primjenite jedan od sledeća dva metoda koja vam stoje na raspolaganju:

Direktan metod: Kad taj što priča stigne otprilike do sredine vica, umiješajte se: "A je l' to onaj vic gdje domaćica pita gosta hoće li da mu stavi sećer u nos?"

Sadistički metod: Slušajte ga sa pažnjom, ljubazno nasmiješeni. A onda, kad on već stigne do same poente, recite je sami: Pričalica: "...A onda, domaćica se okrene gostu pa ga upita..." Vi: "...koliko kocki sećera želite da vam stavim u nos?" To je udarac koji ne može ostati bez najtežih posledica: pričalica, ponižen, jedino uspjeva da vas ošine bijesnim pogledom, a onda se naglo povlači prepuštajući vam teren.

DRUGI SLUCAJ:

Ne znate vic! I tu ima više metoda koji će obeshrabriti i najornijeg pričalicu. Navešću vam dva osnovna:

Metod smijeha u pogrešnom trenutku: Postarajte se da izgledate kao idealni slušalac, koji sa uživanjem guta svaku riječ onoga ko je započeo da priča vic: Pričalica: "To je vic o jednoj gospođi čiji sin stalno pravi neugodne gafove. Kod nje treba da dođe neki gost što ima ogroman, nabrekao, crven nos..." Vi: "Hahahahaaaa! Stvarno dobar vic! Moraću da ga zapamtim!" Pričalica: "Ali ne, pričekajte, još nije gotov!" Vi (kao iznenađeni): "Šta? Nije? A ja sam mislio... Izvinite. Samo nastavite molim vas!" Pričalica (pogleda vas pomalo nepoverljivo, pa nastavi): "Hmm... Nego, gdje sam ono stao? A, da! ... Ta dama bezbroj puta upozorava svog sina da nipošto ne kaže ništa u vezi sa nosom toga gosta..." Vi: "Hahahaaa... hohooo! ... Šta? ... Ima još? Oh, izvinite!" Pričalica će vas tu zgromiti pogledom, obrisaće znoj sa čela, pa će nastaviti da priča nervozno se vrpoljeći na stolici. NE UZNEMIRAVAJTE! ga više do kraja. Pričalica: "... A domaćica ga onda pita - 'Koliko kocki šećera želite da vam stavim u nos?' " Vi ostajete nijemi. Pričalica (ponavlja): "Pita ga, kažem - 'Koliko kocki šećera želite da vam stavim u nos?' " Vi (nasmiješeni, nestrpljivi da čujete nastavak): "Dobro, a onda?" Malo njih preživi ovaj metod. Ali postoji i drugi metod, isto toliko efikasan.

Metod potpunog nerazumijevanja: Pustite pričalicu da sve kaže do kraja. Stupite u akciju tek kad ispriča i poentu: Pričalica: "A onda se domaćica obrati gostu i upita ga - 'Koliko kocki šećera želite da vam stavim u nos?' " Vi: "U nos?" Pričalica: "Da, u njegov nos!" Vi (pomalo začuđeni): "Ali zašto bi ona htjela da mu stavi sećer u nos?" Pričalica: "Zaboga, niste razumjeli, pa stvar je u tome što..." Vi: "Pa da, zato bih i želio da mi se to objasni." Pričalica: "Ali ona i ne želi da mu stavi šećer u nos! U tome i jeste vic!" Vi: "ipak, sami ste rekli da je htjela da mu stavi šećer u nos!" Poslije još nekoliko sličnih replika, pričalici će se oteti i koja krupnija riječ, pa će se, ljut i postiđen, povući sa bojišta, što vam je i bio cilj!

Ima, kao što rekoh, i drugih metoda da se ućutkaju oni što pričaju viceve, ali, eto, još nije pronađen pouzdan metod kojim bi se obeshrabrili oni što objavljuju viceve u novinama, knjigama, ili web sajtovima.